Što je PermaHort?

Prošlo je dosta vremena otkako sam se upoznao s konceptima i principima permakulture kao alternativnog oblika poljoprivrede. Puno sam vremena proveo istražujući relevantnu literaturu o permakulturi. Tada me je najviše zanimalo kako se permakultura bavi stočarstvom, zbog čega sam i napisao sintezu „Stočarstvo u permakulturi“, koja je 2022. godine prezentirana u Vodicama na 57. hrvatskom i 17. međunarodnom simpoziju agronoma. Tamo sam se upoznao s idejama Billa Mollisona, Davida Holmgrena i Seppa Holzera te s njihovim viđenjem samoodrživih sustava.

Hortikultura u Hrvatskoj postaje sve popularnija i sve više ljudi želi svoj vrt iz snova, inspiriran vrtovima iz kataloga i s Pinteresta. Palme, šimširi, ukrasni travnjaci, šljunak na geotekstilu i sve što uz to dolazi — sve su to prekrasne stvari i prekrasni vrtovi, ali ako nešto nisu, onda to nije održivost. Da ne bismo bili licemjeri, Hrastov list nudi sadnju i instalaciju svega navedenog. Međutim, jako je važno znati da je, kako bi ovakvi vrtovi bili lijepi kroz duže vrijeme, potrebno puno vode, puno gnojiva, kao i kemijskih sredstava i herbicida, kako priroda ne bi poremetila oprezno dizajnirani balans biljaka.

Permakultura i moderna hortikultura stoje u jasnom kontrastu: samoodrživo nasuprot neodrživom bez pažljivog i redovitog održavanja. Tu dolazimo do onoga što je potrebno vrtlarstvu u Hrvatskoj, a to je održivost. Vrlo često u bilo kojem pitanju odgovor nije krajnost, nego baš sredina. Vrt ne treba biti samoodrživ da ne bi bio neodrživ — treba biti samo održiv. Klasična hortikultura često daje lijep, uredan i brzo čitljiv vrt, ali se u praksi oslanja na intenzivnu njegu, navodnjavanje, rezidbu i stalne korekcije. S druge strane, „čista“ permakultura nudi snažan koncept dugoročne održivosti, ali često zapinje na estetici. PermaHort je pokušaj da se pogodi ta zlatna sredina.

PermaHort je nastao iz prakse, ne iz teorije. Iz previše vrtova koje sam vidio kako dobro izgledaju prve dvije godine, a onda se polako raspadaju. Iz previše razgovora s ljudima koji su željeli „održiv vrt“, ali su završili s prostorom koji traži više vremena, energije i kompromisa nego što su realno imali. Vrtova koji izgube svoj sjaj jer su rađeni kao prkos prirodi i lokalnom biljnom svijetu koji cijelo vrijeme pokušava izaći van, a vlasnici vrtova se bore da ostane skriven. No jako malo pojedinaca gleda na to kao na problem prkosa prirodi, a više kao na problem toga što nemaju dovoljno dobar herbicid. I ne postavljaju si pitanje kako napraviti održiviji vrt, nego kako ubiti korov.

Tu dolazimo do same definicije korova. Niti jedna biljka sama po sebi, i u svojoj prirodi, nije korov. Biljka postaje korov onda kada smeta. Korov je svaka biljka koja nije cilj uzgoja. Kada se to pročita s razumijevanjem, znači da svaka biljka može biti korov i da ne postoji biljka koja je uvijek korov. Kada se postavi geotekstil i šljunak, a neželjena biljka izbije, nemamo izbora nego je iščupati ili poprskati herbicidom. S druge strane, u travnjacima sijemo odabrane vrste trava, a sve što smatramo korovom ubijamo selektivnim herbicidima.

PermaHort polazi od pitanja: kako napraviti vrt koji će s godinama postajati stabilniji, a ne zahtjevniji? Ne savršen vrt, nego vrt koji se može živjeti. Zašto ne bismo pustili da samonikle trave formiraju travnjak i dali im istu njegu kakvu dajemo stranim travama? Zašto ne bismo biljkama koje nam se svide u prirodi dali šansu i u našem vrtu te ih formirali kao ukrasno bilje?

Dizajn se ne temelji na borbi protiv prirode, nego na tome da iskoristimo prirodu kako bi nam dala ono što želimo — a to je prekrasan zeleni vrt kojeg nas nije sram i koji možemo objaviti na internetu kao svoj ponos. Ideje za vrt u Dalmaciji ne trebamo tražiti na Pinterestu. Ideje su svuda oko nas. Prošećite obalom, šumom ili planinama i vidjet ćete da naša priroda ima više nego dovoljno biljaka da ukrasi naše dvorište.

PermaHort nije za svakoga i to je u redu. Nije za one koji žele trenutačni rezultat i savršenu kontrolu. Nije ni za one koji žele „divlji vrt“ bez ikakvog plana i odgovornosti. Ovaj pristup traži strpljenje, promatranje i spremnost na prilagodbu. Traži interes za razumijevanje zašto nešto funkcionira, a ne samo kako izgleda.

Namijenjen je ljudima koji žele vrt koji ima smisla u njihovom stvarnom životu. Koji znaju da neće imati vremena svaki tjedan, ali žele da vrt s vremenom traži manje, a ne više. Koji cijene ljepotu, ali ne žele da ona bude krhka. I koji prihvaćaju da vrt nije statičan objekt, nego živi sustav.

Dugoročna održivost PermaHorta ne leži u nekoj posebnoj tehnici, nego u načinu razmišljanja. U tome da se odluke donose s pogledom nekoliko godina unaprijed. Da se ne forsira rast tamo gdje uvjeti to ne podržavaju. Da se greške koriste kao informacije, a ne kao porazi. U mediteranskoj klimi to je posebno važno jer su resursi ograničeni, a ekstremi sve izraženiji.

U sljedećim objavama pisat ću detaljnije o razvoju konkretnih PermaHort vrtova, o greškama koje su se pokazale korisnima i o odlukama koje su s vremenom dobile smisao. Ne kao vodiče, nego kao zapise iz prakse, za one koje zanima dugoročni pogled na vrt u stvarnim uvjetima.